Mladi par Prelić preuzeo stari restoran na Maksimiru u Zagrebu i dao mu novi sjaj. Nakon što se Stefan pozdravio sa fudbalskom karijerom, zaposlio se u Rovinju, tamo upoznao suprugu Ivu i sada su zajedničkim snagama otvorili restoran.

Stefan Prelić (26) rodom iz Mačvanskog Metkovića u jeku korona krize uplovio je u ugostiteljske vode i malom restoranu u maksimirskoj šumi dao novi sjaj. A njegova priča je osvanula u hrvatskim novinama i na portalu 24.časa.

„Došao sam iz Srbije pre dve i po godine i sezonski radio kao kuvar u Poreču. Kasnije sam radio u restoranu hotela Grand Park u Rovinju i moj zadnji posao bio je u restoranu Tač u Zagrebu. Inače sam profesionalni fudbaler, ali loptu sam zamenio kuvanjem“, kazao je Stefan, novi vlasnik restorana Ježeva Kućica u Zagrebu za „24.časa“.

„Fudbalom sam se bavio 17 godina. Stigao sam do prvog tima, igrao u Austriji i nakon toga je došlo do zasićenja. Kuvanje je oduvek bila moja druga ljubav i tu je pala odluka. Otišao sam na prekvalifikaciju i mogu reći da sam brzo napredovao. Iako je ova korona kriza poljulala ugostiteljstvo, smatrao sam da je dobra odluka pokrenuti nešto svoje i nisam se pokajao“, reči su mladog Stefana. 

Restoran je otvoren pre tri i po meseca. U svemu mu pomaže supruga Iva, a kaže da posla ima i da se gosti uvek rado vraćaju.

„Ježevu Kućicu držala je jedna druga vlasnica. Mi smo ga otkupili i dali neki svoj pečat s ciljem da zadržimo i stare goste, ali opet i da sve uzdignemo na viši nivo. Još uvek se ljudi navikavaju na novo. Promenili smo koncepciju. Imamo stalni jelovnik, ali i dnevnu ponudu kuvanih jela“ 

„Nakon što sam se pozdravio s fudbalskom karijerom dobio sam posao na jednom kruzeru, ali ipak sam izabrao Rovinj. Tamo sam upoznao i suprugu. Ona je takođe u ugostiteljstvu i ima iskustva pa smo zajedničkim snagama otvorili restoran“, dodaje Stefan. 

Svaki dan u ponudi su drugi specijaliteti pa se tako nađe svega, od jagnjetine sa govedinom, hobotnice, telećeg pečenja, biftek u vinu, sveža riba poput orade do raznih supa poput riblje ili bundeve uz domaći pečeni hleb. Cene su nešto više od klasičnih, ali pošteni ručak se može pojesti za 45 do 60 kuna, dok su specijaliteti poput telećeg pečenja i bifteka nešto skuplji. 

Pored njega i supruge, su još dvoje zaposlenih. 

„Imamo pomoćnog kuvara i glavnu konobaricu. Nas četvoro mali je tim, ali stižemo sve. Nisam zagovornik toga da se sve radi na veliko. Želimo kvalitet i ovde će uvek tako biti“, tvrdi Stefan. 

„Trudimo se što više namirnica nabavljati od OPG-ovaca. Blizu nam je tržnica i sa prodavačima imamo jako dobar donos. Trudimo da sve bude domaće. Ja cenim dobre namirnice i želim biti siguran u to što kuvam. Neće biti 150 porcija, već će ostati na 30, ali 30 poštenih“, kaže i dodaje da je na meniju dodao i specijalitete iz svog kraja.

„Imamo leskovačke uštipke i mućkalice u dnevnoj ponudi te ćevape i pljeskavice na jelovniku. Sve se radi od 100 posto junećeg mesa i po leskovačkom receptu. Gosti su to jako dobro prihvatili i drago mi je da im se sviđa i takva ponuda.“

Što se tiče samog ambijenta, mladi par se potrudio te prekrasno uredio unutrašnju salu, a sve je spoj modernog i rustikalnog. Terasa, osim što je okružena prekrasnom šumom na rubu grada, puna je cveća i posađenih svežih začina. 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *